Perovskitne stanice napreduju u jednom od svojih velikih izazova da postanu budućnost solarne energije

Već nekoliko godina fotonaponske tehnologije gledaju na perovskite kao na “sveti gral” sektora, veliku nadu za promicanje solarne energije.

Grupa kemičara s uspjela je povećati stabilnost i izdržljivost perovskitnih solarnih ćelija, što se bavi jednom od njihovih velikih slabih točaka: degradacijom okoliša. I to je također učinio tako što je materijalu pružio razinu učinkovitosti koju sami znanstvenici opisuju kao “ekstremno visoku”.

Kroz proces poznat kao pasivizacija, koji cilja na aktivni sloj solarne ćelije i uklanja nedostatke koji nastaju tijekom proizvodnje, tim je postigao 23,9% učinkovitosti uz dugoročnu operativnu stabilnost (preko 1000 sati). “o je jednostavan, ali učinkovit način za poboljšanje stabilnosti perovskitnih solarnih ćelija. Pasivna površina postaje otpornija na uvjete okoline, kao što su temperatura ili vlažnost, i stabilnija, produžavajući trajnost uređaja.

Ekonomična alternativa

Pokazalo se prilično učinkovito u sprječavanju negativnih učinaka pasivacije na solarne ćelije. Utvrđeno je da izomer s najbližim međusobnim pasivacijskim skupinama dovodi do najučinkovitije pasivacije.

Osim svojih optimalnih svojstava, perovskitne solarne ćelije omogućuju proizvodnju tankih, laganih, fleksibilnih slojeva s niskim cijenama materijala, što ih je učinilo jednom od najbrže rastućih tehnologija solarnih ćelija na svijetu. U usporedbi s kristalima silicija, perovskiti nude važne prednosti: mogu se proizvesti jednostavno i jeftino. Dobar dokaz ovog interesa je da studija KTU-a, objavljena u časopisu Nature Communications, nije jedina koja ju je posljednjih mjeseci pokušala usavršiti.

Solarna ćelija koju smo sada predstavili impresionira svojom iznimnom stabilnošću. Dugoročno predviđanje je uvijek teško, ali solarna ćelija koju smo sada razvili sigurno bi mogla raditi više od 20.000 sati u normalnim okolnostima